Tri energetska centra i njihovo djelovanje
Prema M. Nicollu, u svakome od nas postoje tri glavna pogonska ili nepogonska centra. Što su oni i kako funkcioniraju?
Intelektualni centar
Emocionalni centar
Motorički centar
Svaki od ovih centara je “um”. Svaki od njih predstavlja drugačiju vrstu uma. Centri se mogu usporediti s vrlo delikatnim i složenim strojevima, svaki dizajniran za drugačiju svrhu i upotrebu. Osim toga, svaki stroj sastoji se od manjih strojeva ili strojeva unutar strojeva i oni mogu djelovati neovisno. To znači da cijeli centar ili cijeli stroj ili samo njegov mali dio može raditi. Svatko posjeduje ove izuzetno složene i delikatne strojeve, ali ne znajući ništa ili gotovo ništa o njima, ljudi ih skloni pogrešno koristiti. Zapravo, misle da imaju samo jedan um, da samo jedan um radi sve. A ideja o jednom umu povezana je s iluzijom da je čovjek jedno – to jest, s maštom koju svatko nosi u sebi – naime, da je on iznutra jedno, jedinstvo, da posjeduje jednu volju i jedno trajno “ja”, da posjeduje punu svijest i znanje o sebi i moć djelovanja. Vrlo je neobična i zanimljiva stvar o kojoj nitko ne može dovoljno duboko razmisliti – jer vodi do izvora čovjekove ‘bolesti’ – da ljudima treba toliko vremena prije nego što mogu podnijeti spoznaju da nisu jedno, već mnogi, da nisu jedinstvo i sklad, već mnoštvo i nesklad, da nemaju jedno trajno i stvarno ‘ja’, već stotine različitih i potpuno kontradiktornih ‘ja’, koja u različitim trenucima preuzimaju vlast nad njima, da nemaju stvarnu volju, već roj promjenjivih i sukobljenih volja, koje pripadaju tim različitim ‘ja’, da vrlo rijetko imaju trenutke svijesti, već su obično u neobičnom stanju dnevnog sna, i da kao rezultat svega toga nemaju stvarnu moć djelovanja i stoga žive u svijetu u kojem se sve događa i u kojem nitko ne može spriječiti da se nešto dogodi. Čak se i ideja da čovjek nema samo jedan um, već različite centre uma, može odbaciti ili smatrati fantastičnom kao i ideja da ljudi ne posjeduju svijest. Nitko se zapravo ne želi suočiti sa sobom i svojom stvarnom situacijom. Dakle, osoba se drži onoga što zamišlja da jest i držeći se onoga što ne postoji, onoga što je nerealno, sprječava sebe da postoji i postane stvarno, tj. da bude ono što može postati i ono što je stvoreno da postane.
Možda ste čuli tezu da svatko može postati milijunaš, ali da bi postao milijunaš, prvo mora shvatiti da nije milijunaš. U tom pogledu, svatko je poput bogatog mladića iz poznate parabole, čovjeka bogatog u osjećaju vlastite vrijednosti, koji sebi pripisuje dobrotu kao vlastito vlasništvo i duboko se poistovjećuje sa svojim vrlinama. Sjetit ćete se da mu je rečeno da sve proda i da siromašnima – to jest, istinski ili bitni, nerazvijeni dio svog bića, kojeg izgladnjuje “bogataš”. Čovjek nije sklon prihvatiti išta što se kaže o pogrešnom radu centara dok se ne dođe do točke, gdje će sam shvatiti da u njemu stvarno postoje različiti centri. Morate shvatiti da ovo nije neka fantastična ili samo teorijska ideja. Ovo je činjenica i činjenica od najveće važnosti za svakoga tko želi dobro iskoristiti svoj život, a ne od njega napraviti nešto nejasno, bezoblično i potpuno beznačajno. Iz tog razloga, prvo što vam se kaže da učinite u vezi s praktičnim poretkom o sebi jest da promatrate koji centar ili centri rade u bilo kojem trenutku. To jest, kaže vam se da prakticirate samopromatranje – što je jedini put koji vodi do samopromjene – prvenstveno u vezi s opažanjem različitih centara u sebi. Ali čak je i to vrlo teško i čak i nakon dugog razdoblja ljudi sami ne vide da ti centri postoje u njima. Ili ih pokušavaju promatrati trenutak i misle da je to sve što je potrebno. U svakom od njih postoje tri različita čovjeka.
Intelektualni čovjek
Emocionalni čovjek
i Instinktivno-motorni čovjek, koji odgovaraju tim trima centrima ili umovima. Osoba misli jedno, osjeća drugo, a “osjeća” treće. Njegovi osjećaji, koji pripadaju instinktivnom centru, razlikuju se od njegovih osjećaja, koji pripadaju emocionalnom centru, i njegovih misli, koje pripadaju intelektualnom centru. Pretpostavimo da pokušavate postići cilj (postavljanje određenog cilja važan je korak na Četvrtom putu, a riječ “cilj” u ovom kontekstu odnosi se na tu aktivnost) i da ste se potrudili razjasniti taj cilj za sebe. Sada pretpostavimo da vas nešto uznemirava: što će se dogoditi ako to razmotrite s gledišta različitih centara? Ako ste loše volje, to znači da je emocionalni centar postao negativan. Osjećate se ljutito, ljutito, razočarano ili se možda osjećate bezvrijedno. Ako pretpostavimo da slijedite svoj um emocionalnog centra u trenutku kada postane negativan, hoćete li moći ispuniti svoj cilj? Ne, naravno da ne. Ali ako se premjestite u intelektualni centar – ako možete – i razmislite o cijelom cilju i zašto ste ga postavili, i dalje ćete ga moći održati. Zašto? Zato što koristite pravi centar za tu priliku.
